…privatizacija, javni interes, korupcija, ugledna banka, predsjednik uprave, najcrnji odvjetnici.

Danas je točno 4 godine da sam poslao obavijest javnosti i institucijama RH, kako se program Otoka znanja ne može ispuniti i kako zbog toga treba raskinuti privatizacijski ugovor. Sve  kako se ovaj lijepo zamišljeni projekt ne bi pretvorio u običnu jeftinu prevaru i paravan na štetu javnih interesa i zakona.

Nakon 4 godine,  stotina pisama i sastanaka, gdje je svakome (Polančec, Duvnjak, Čobanković, Prka) bilo jasno kako se privatizacijski ugovor neće izvršiti, predmet je još uvijek u međuprostoru, svojevrsnom ‘limbu’ gdje valjda stoje sve započete i nezavršene prevare javnog interesa i izigravanje zakona.

Iako su neki pojedinci moj potez od prije 4 godine opisivali kao Don Quijotovski ili Robin Hoodovski, ili kao zviždački, moram priznati kako je jedini pravi opis kojeg smatram točnim: Zakonski.

Bih li to opet isto postupio u sličnoj situaciji kad svjedočim mogućoj šteti po proračun RH i mogućoj protuzakonitosti?

Sumnjam. Možda u nekoj drugoj zemlji.

Od kada sam zatražio da se Hoteli Koločep vrate u državno vlasništvo, postao sam meta napada interesne grupe i polusvijeta iz institucija koji u namjeri prikrivanja nezakonitosti i namjeri ostvarivanja protupravne imovinske koristi, ne prezaju niti od čega. Prijetnje, ucjene i iznude su tek vrh kriminalne piramide.

Primjera radi, Predsjednik uprave jedne ugledne banke iz ovoga predmeta me osobno tražio da potpišem neke nezakonite dokumente.  Čak mi nije htio dati niti da ih pročitam. Svrha tih potpisa je trebala biti da Banka ispod stola postane vlasnikom Hotela Koločep d.d. Moji argumenti kako takav aranžman nije zakonit nisu ga se dojmili. Tom prigodom je čak izrekao: Željko, ako ovo ne potpišeš, angažirat ću protiv tebe najcrnje odvjetnike. A znaš da ih ima….

Nedugo iza toga otvoren je stečaj nad ustanovom Otok znanja, na način da Rješenje o otvaranju stečaja nikada nije uručeno zakonskom zastupniku same Ustanove nad kojom se ima namjeru provesti sam stečaj. (!)

Moj zahtjev za izuzećem stečajnog suca je naravno odbijen.

A HFP (sadašnji AUDIO) pokreće nekakve nezakonite i nepostojeće tužbe protiv same Ustanove, koje  istodobnim  vlastitim dokumentima sam HFP negira. (Tuže Ustanovu zbog neizvršenih ulaganja istovremeno potvrđuju kako takva ulaganja uopće nisu niti bila moguća zbog izostanka urbanističkih uvjeta). Spomenuto, kao i druga postupanja AUDIO-a  najpreciznije bi se opisalo: Nemar i svjesno prikrivanje nezakonitosti, uz poticanje raznih prekršitelja zakona na naredna djela, a radi prikrivanja dotadašnjih nezakonitosti i stjecanja imovinske koristi protiv zakona i javnih interesa RH.

A najbolje je na kraju: Naime, kako je rok za realizaciju privatizacijskog ugovora bitan sastojak  ugovora te kako isti u glavnome dijelu nije mogao niti biti izvršen jer za isto nedostaju urbanistički uvjeti, onda je isti ugovor još od 31.12.2010. raskinut po samome zakonu te su poništeni svi njegovi učinci. Iako nije bilo nužno jer je zakon dovoljno jasan, o istome sam pribavio i eminentno stručno pravno mišljenje te ga uputio svima.

Dakle Hoteli Koločep d.d. su državni već 13 mjeseci, a država ih ne preuzima nazad, nego u nekom grotesknom scenariju pomaže stranoj Banci da u Superhikovskoj akciji zaplijeni spomenute dionice od nevlasnika ustanove Otoka znanja u stečaju. I to sve skupa u stečajnom postupku koji se vodi kako se vodi (!).

Kupovina dionica Hotela Koločep d.d. na natječaju je bila nešto  kao kupovina ulaznica za kino predstavu. I onda ako predstave nema, jasno je svakome kako kupac nije kupio ulaznice radi sjedenja u kinu bez gledanja predstave…..A to je u ovom slučaju ulaganje i izgradnja svjetske destinacije Otoka znanja, nasuprot vođenja malog  šarmantnog otočnog hotelčića za što se Ustanova nije niti natjecala.

Još na samom kraju: Država je na ime kupovnine i obavljenih ulaganja u Hotele Koločep d.d. primila u 43 mil kn. Po zakonu sada treba vratiti oko 85 mil kn (43 mil kn + zatezne kamate za 6 godina). Iznos za povrat je ovoliko narastao, unatoč mojim pozivima i vrlo preciznim upozorenjima o istome,  isključivo zbog podrške koju su  kriminalna nastojanja interesne grupe imala u institucijama RH (HFP ? AUDIO).

Poslovanje mojih tvrtki, osnovom prijašnjih i današnjih bilanci, a koje su bile žrtve crnih i najcrnjih odvjetnika, te institucionalnog polusvijeta,  pretrpjelo je preko 100 mil kn izgubljenog prihoda. Do sada. Konačna šteta koju ću ja i moja obitelj  u životu povezivati s mojom akcijom zaštite javnih interesa u Otoku znanja  je oko 200 mil kn prihoda, 4 izgubljene godine i 50 do 100 radnih mjesta, kao i stalni rizik da me najcrnji odvjetnici ‘prepoštenog’ bankara i njegovih institucionalnih pajdaša  ne dokrajče i slično.

Bih li ponovio: Nikada.

Bih li preporučio nekome: Nikada.

Ili…

…ipak bih. Zbog društvene higijene i obveze da djeci ne ostavimo ovoliko društveno zagađenje… Možda.

U Zagrebu, 06.02.2012.

Željko Markota